
Ja sam Ivana Rab Guljaš, novinarka, mama, supruga, sestra, prijateljica, Osječanka. Živim i danas u ulici svog djetinjstva, radim duže od 30 godina u istim novinama (Glasu Slavonije), u kojima već gotovo 15 godina uređujem rubriku Osijek. Sugrađanke i sugrađani moja su glavna autorska preokupacija, bili oni tzv. obični ljudi ili javne osobe. Junacima tih mojih tekstova zajedničko je sljedeće: dobri su ljudi. Moj je cilj dati im glas kako bi se o njima nadaleko čulo. Skeptici će reći kako se dobrota odavno izlizala i više nije u modi, posebice ne u javnom prostoru, ali ne bih se s tim složila.
Kao takvu, „osječku sveznalicu“, u DAtelje dovela me početkom 2022. moja prijateljica Ivana Šibalić, s kojom sam davno, prije nego što je otišla u Brezu, dijelila redakciju. Smatrala je da ću moći, informacijama, poznanstvima i posredujući, pomoći Ukrajincima koji su u to vrijeme stizali u Osijek bježeći pred ratnim užasima. Vjerujem da jesam. Uz to, o nekima od njih napisala sam novinske priče kojima se ponosim, poput one o Alini Lingovskaya koja je s mamom i bratom stigla u Osijek ne znajući ni riječ hrvatskoga, a godinu dana poslije položila je državnu maturu u I. gimnaziji. Ponosna sam na prijateljstvo s Lejlom koja nas veličanstveno predstavlja u svijetu, s Nikicom koji vjeruje da se znanje množi samo kad se dijeli pa to nesebično čini, na Brunu s kojim je svaka suradnja kao pjesma, na Mirnu koja sve rješava s lakoćom…
Rijetko sam se kad osjećala počašćenom kao onda kad su me pitali bih li ušla u Savjet Društvenog ateljea! Radujem se svakom priznanju koje zasluže, divim se kreativnosti i neumornosti kojom u DAteljeu organiziraju golemu količinu aktivnosti, iskreno žalujem što sam pretrpana poslom pa ne mogu participirati u DAteljeu koliko priželjkujem, no pokušavam to nadoknaditi medijskim praćenjem onoga što rade i organiziranjem humanitarnih aktivosti za koje su mi inspiracija.
U DAteljeu rade fantastično! U stvarnosti kojom dominiraju površnost, mediokritetstvo i egocentričnost, DAtelje je poput planeta na kojem se, kada kročiš na njega, osjećaš Čovjekom (da, s velikim Č). Učinite i vi jednom taj korak za sebe, a oni će vas naučiti kako ćete nešto učiniti za druge. Čudesno je koliko ljubavi, humanosti, prijateljstva i dragocjenih znanja stane u neveliku kvadraturu DAteljea. I za vas ima mjesta, ne oklijevajte pridružiti im se.