Ova analiza rezultata istraživanja predstavlja polazište projekta „Stop Loneliness, Start Volunteering” čiji je glavni cilj podizanje svijesti o volontiranju kao mogućem načinu sprječavanja i smanjivanja socijalne isključenosti mladih te kao izvora osnaživanja organizacija koje se bave mladima i organizacija koje uključuju mlade u volontiranje.

 

Namjera ovog istraživanja bila je istražiti:
•    u kojoj mjeri postojeće EU i nacionalne politike i prakse u partnerskim zemljama podržavaju i razumiju proces volontiranja kao moguće rješenje u borbi protiv usamljenosti, izolacije i isključenosti mladih;
•    ulogu volontera i organizacija civilnog društva;
•    ulogu volonterskih centara, organizacija mladih i drugih volonterskih organizacija i zajednica u Europi;
•    postojeće relevantne statističke podatke za mjerenje razine usamljenosti i izolacije među mladima.

 

CJELOVITO ISTRAŽIVANJE NA ENGLESKOM JEZIKU NALAZI SE OVDJE.

Kako bi se temi pristupilo sveobuhvatno, analizirane su postojeće dostupne informacije putem interneta u kombinaciji s upitnikom za organizacije civilnog društva koje rade s mladima ili ih uključuju kao volontere. Istraživanje je provedeno u svim partnerskim zemljama (Hrvatska, Belgija, Njemačka, Danska, Slovenija i Irska) i 5 dodatnih zemalja, Španjolskoj, Italiji, Portugalu, Francuskoj i Bugarskoj.  Na upitnik namijenjen organizacijama civilnog društva  odgovorila je 231 organizacija iz Danske, Irske, Njemačke, Slovenije i Hrvatske.

Ovim istraživanjem partnerske organizacije žele doprinijeti i pomoći u razvoju i uspostavi kvalitetnih volonterskih programa koji su usmjereni na borbu protiv izolacije mladih.
Provedenom analizom postojećih i dostupnih informacija na internetu ustanovljeno je kako ne postoji zajednički legislativni okvir za volontiranje na razini EU. Međutim, institucije EU naglašavaju važnost volontiranja kroz relevantne dokumente, strategije, preporuke i europske programe.

 

Unatoč postojećem okviru politike EU o volontiranju i socijalnoj uključenosti, praksa u državama članicama se razlikuje:
 
•    Dok su neke zemlje usvojile specifične pravne okvire za volontiranje, uključujući Italiju, Španjolsku, Sloveniju i Hrvatsku koje imaju zakon o volontiranju, druge, poput Francuske i Portugala, volontiranje i njegove uvjete definiraju u drugim zakonima. Preostale zemlje, Irska, Danska i Njemačka (iako u Njemačkoj postoji zakon na saveznoj razini), oslanjaju se na dugu tradiciju volontiranja i aktivnog sudjelovanja građana i dobro funkcioniraju bez zakona o volontiranju ili bilo kakve pravne regulative o volontiranju. Bugarska ima nacrt zakona o volontiranju od 2006.
•    Danska, Irska i Slovenija imaju nacionalne strategije/programe usmjerene na razvoj volontiranja. Postojanje takvih strategija sugerira na potrebu za podržavanjem i priznavanjem volontiranja na nacionalnoj razini od strane nadležnih institucija.
•    U većini zemalja partnera, s izuzetkom Hrvatske, ne postoji posebno državno tijelo nadležno za volontiranje. Volontiranje je prisutno u različitim područjima politika i zastupljeno u različitim ministarstvima i državnim uredima.
 

Problemi usamljenosti i izolacije stvaraju probleme mladima posljednjih nekoliko godina. Oni su pojačani kao rezultat pandemije COVID-19 i tekuće društvene, političke i ekonomske krize.

•    Istraživanje koje je proveo Zajednički istraživački centar pokazuje da je usamljenost naglo porasla diljem EU posljednjih godina kao posljedica pandemije COVID19. U 2016. godini 12 % građana EU osjećalo se usamljeno više od polovice vremena. Ta se brojka više nego udvostručila, na 25%, u prvih nekoliko mjeseci pandemije COVID19. Porast osjećaja usamljenosti ravnomjerno se osjetio, zemljopisno gledano, u cijeloj Europskoj uniji, pri čemu su sve države članice imale razine usamljenosti između 22% - 26%.
•    Unatoč raznim istraživanjima koja su provedena u svim zemljama i na razini EU, niti jedna od zemalja uključenih u projekt još uvijek nema konkretnu nacionalnu strategiju ili plan za borbu protiv usamljenosti. Tema usamljenosti, izolacije i socijalne isključenosti zastupljena je i u nekim drugim planovima i programima, uglavnom onima koji se bave suzbijanjem socijalne isključenosti ili problemima mentalnog zdravlja.  
•    U Danskoj je na snazi preporuka od 2021. za usvajanje nacionalne strategije za borbu protiv usamljenosti. U Španjolskoj također postoje lokalne inicijative i preporuke za usvajanje lokalnih strategija za borbu protiv usamljenosti.  

U svim partnerskim zemljama postoje primjeri dobre prakse u organizacijama civilnog društva kada je riječ o pružanju podrške mladima koji se osjećaju usamljeno, izolirano i samim time socijalno isključeno.

•    U većini partnerskih zemalja nema posebnog fokusa na mlade koji se mogu osjećati usamljeno i izolirano. Postojeća praksa pokazuje da nam još uvijek nedostaju volonterski programi koji strateški i promišljeno uključuju usamljene mlade kao volontere.

 

Izazovi organizacija civilnog društva u rješavanju usamljenosti, izolacije i socijalne isključenosti mladih, kao rezultat istraživanja upućuju na sljedeće zaključke:
 
•    Više od 43% organizacija navodi da provode volonterske programe za podršku mladima koji se suočavaju s usamljenošću i izolacijom. Gotovo 15% organizacija navodi da razmišlja o razvoju takvih volonterskih programa ili aktivnosti. Više od 42% organizacija ne provodi takve programe. Ove činjenice upućuju na postojanje neiskorištenog prostora za podizanje svijesti o važnosti pružanja podrške ovim skupinama.
•    Više od 56% organizacija prepoznaje vrijednost i moć primjera dobre prakse i razmjene informacija s drugim koordinatorima volonterskih programa, organizacijama ili mrežama.
•    Preko 49% ispitanika izjavilo je da im nedostaje znanja i kompetencija o pronalaženju i regrutiranju mladih koji se osjećaju usamljeno i izolirano.
•    Više od 48% organizacija izjavilo je da im nedostaje znanja i kompetencija o prilagodbi ili provedbi novih aktivnosti za mlade koji se osjećaju usamljeno i izolirano .
•    Više od 45% organizacija prepoznalo je potrebu za potporom lokalne, regionalne ili nacionalne vlasti za razvoj volonterskih programa za mlade koji se osjećaju usamljeno i izolirano, a u području u kojem njihova organizacija djeluje.
•    Poticajno okruženje promatrano je kroz pet elemenata: pravni okvir, javne politike, društvena atmosfera, postojeća dobra praksa i kultura volontiranja. Odgovori na ova pitanja razlikuju se u partnerskim zemljama. One zemlje koje imaju neku vrstu javne politike u praksi, poput Slovenije, Njemačke i Irske, navele su da su pravni okviri ili javne politike u prosjeku dobri kao i društvena atmosfera. Postojeća dobra praksa i kultura volontiranja u prosjeku su bolje ocijenjene u svim zemljama partnera, što se odnosi na veću ulogu civilnog društva i njegovih intervencija u borbi protiv usamljenosti, izolacije i socijalne isključenosti.
•    Više od 41% organizacija već je uključilo mlade koji se osjećaju usamljeno i izolirano kao volontere. 40% organizacija nije znalo ili nije bilo svjesno jesu li njihovi volonteri usamljeni i izolirani.
•    60% do 70% organizacija prepoznaje pozitivne učinke volontiranja na mentalno zdravlje ili osobnu dobrobit i blagostanje, širenje socijalne mreže volontera, izgradnju samopoštovanja i samopouzdanja te pomoć u prevladavanju osjećaja usamljenosti i izoliranosti.
•    Kao glavne prepreke u uključivanju mladih koji se osjećaju usamljeno i izolirano u volontiranje prepoznati su: nedostatni ljudski i financijski resursi - preko 51%; nedostatni organizacijski kapaciteti - preko 41%; nedostatak znanja i kompetencija za rad s mladima koji se osjećaju usamljeno i izolirano - preko 29%.
•    Organizacije s posebnim fokusom na usamljenost, izolaciju i pitanja mentalnog zdravlja itd. (preko 68%), nacionalni/lokalni volonterski centri ili mreže (preko 52%) i organizacije mladih (preko 49%), prepoznate su kao relevantni dionici u pružanju podrške organizacijama koje uključuju volontere.
•    Ulogu civilnog društva u borbi protiv usamljenosti i izolacije među mladima naširoko su prepoznale sve organizacije uključene u ovo istraživanje. Više od polovice prepoznaje ulogu civilnog društva u područjima poput podizanja svijesti, pružanja izravne podrške i angažmana mladima te suradnje s drugim sektorima. Također je prepoznata potreba za kreiranje prostora za usvajanje relevantnih znanja i vještina te zagovaranje poticajnog okruženja za razvoj volonterskih programa koji uključuju usamljene i izolirane mlade.