Naši ESS volonteri iz Finske i Estonije, Lilia i Desu, sudjelovali su na višednevnom treningu za međunarodne volontere u Orahovici.

Trening je bio namijenjen svim novopridošlim volonterima u Hrvatskoj iz različitih dijelova Europe, kako bi dobili korisne informacije potrebne za uspješno volontersko iskustvo. Trening je organizirala Agencija za mobilnost i programe Europske unije.

Lilia piše:

"Nisam imala velika očekivanja od ovog treninga, ali sam mu se definitivno radovala. Stigla sam prije nešto više od mjesec dana u Hrvatsku, a zbog božićnog razdoblja bilo je teško sklopiti nove kontakte i prijatelje, pa je ovaj susret došao u pravo vrijeme. Bilo nas je 16 iz potpuno različitih dijelova Europe (i ne samo Europe), svatko sa svojom pričom, razlozima zašto je ovdje i vlastitim ciljevima u volontiranju. No unatoč tome, svi smo završili na istom mjestu, želeći doprinijeti društvu.

Ovaj tjedan bio je ispunjen raznim radionicama o volontiranju, aktivnostima, učenjem o hrvatskoj kulturi, ali i mi smo mogli podijeliti dio vlastitih kultura. Dijelili smo svoja iskustva i znanje te učili jedni od drugih, saznali što rade naše organizacije i koja je naša uloga kao volontera. Posebno sam uživala u dijelu gdje smo morali zajedno kao grupa obavljati zadatke; imali smo mirnu, ali učinkovitu ekipu.

Imali smo prostora podijeliti svoja osjećanja, strahove i očekivanja od projekta, a upravo je to ovo iskustvo učinilo tako posebnim. Naši su organizatori također unijeli čaroliju u cijeli proces i bez njihovog doprinosa i energije ovo bi iskustvo bilo potpuno drugačije.

Orahovica nas je dočekala snijegom, ledom i hladnoćom, ali tijekom ovog tjedna primili smo mnogo više topline od ljudi, komunikacije i osjećaja da nismo sami u ovoj novoj životnoj fazi. Pomogla su nam i pisma koja su nam napisali volonteri koji su već prošli kroz ovu fazu i točno su znali kako se svatko od nas osjeća. Zahvalna sam na ovom iskustvu koje mi je prije svega dalo osjećaj zajedništva: da iako smo svi u različitim dijelovima Hrvatske i bavimo se potpuno različitim stvarima, i dalje doživljavamo iste emocije i u tome smo ujedinjeni.

Vraćajući se u Osijek, osjećam više jasnoće i manje tjeskobe oko budućnosti jer sam shvatila da nisam sama i da u bilo kojem trenutku mogu napisati nekome tko je sada u istoj situaciji kao i ja. Također osjećam nalet snage i želju da napravim nove planove i ciljeve za ovo razdoblje, poput izleta s drugima! Na kraju, ovaj tjedan dao mi je više nego što sam mogla zamisliti!"

 

 

Desu piše:

"On-Arrival Training djelovao je manje kao formalno upoznavanje, a više kao ljetni kamp s jasnom svrhom. Kombinirao je učenje, povezivanje i zajednička iskustva te označio smislen početak mog putovanja u sklopu programa Europskih snaga solidarnosti. Uz praktične informacije i orijentaciju, stvorio je prostor u kojem su se ljudi mogli osjećati ugodno, otvoreno i iskreno uključeno. Već od samog početka pomogao je u izgradnji povezanosti među volonterima iz različitih zemalja i različitih pozadina.

Ono što mi je najviše ostalo u sjećanju bila je opća atmosfera i način na koji se učenje odvijalo. Umjesto da sve djeluje kruto ili pretjerano formalno, obuka je kombinirala različite formate i pristupe. Čak i kada su neki dijelovi bili više predavačkog tipa, nisu djelovali dosadno niti razdvajajuće. Na neki način, i dalje su nas povezivali: slušali smo, reagirali i kasnije o tome razgovarali, što nam je pomoglo da se povežemo kao grupa. Facilitatori su stvorili prostor u kojem su ljudi mogli iskreno govoriti, slušati jedni druge i sudjelovati na svoj način, dopuštajući da se povjerenje prirodno gradi s vremenom.

Jedna aktivnost koja mi je posebno ostala u sjećanju bila je Rating Our Experiences. Kretali smo se prostorijom i stajali na različitim postocima označenima na podu kako bismo pokazali kako se osjećamo u vezi određenih pitanja. U početku je bilo pomalo neobično fizički se smjestiti na taj način, ali vrlo brzo postalo je jasno koliko su iskustva i osjećaji svih nas različiti. Neki su se suočavali s izazovima, drugima je bilo lakše, a facilitatori su nas vodili na podržavajući način, pomažući u adresiranju negativnih iskustava i osiguravajući da se svi osjećaju saslušano i shvaćeno. Bilo je otvarajuće vidjeti kako se čak i jednostavna vježba može pretvoriti u smisleno učenje o komunikaciji, podršci i empatiji.

Još jedna aktivnost koja je na mene ostavila snažan dojam bio je Dunford Experiment. Ovaj grupni zadatak bio je usmjeren na timski rad, komunikaciju i rješavanje problema. Naša je grupa izuzetno dobro funkcionirala: vodstvo se pojavilo prirodno, zadaci su se dijelili, a svatko je imao svoju ulogu. Najviše sam cijenio to što nitko nije pokušavao kontrolirati grupu. Suradnja je bila uravnotežena i puna poštovanja, a zaista sam uživao biti dio tima u kojem je svatko doprinosio na svoj način.

Izvan strukturiranog programa, važni su bili i neformalni trenuci. Zajednički obroci i svakodnevni razgovori pomogli su nam da se opustimo i prirodnije povežemo. Isprobavanje hrvatske hrane zajedno postalo je jedan od onih malih, ali nezaboravnih dijelova iskustva - zasitno, utješno i često popraćeno smijehom.

Sve u svemu, On-Arrival Training ostavio me s osjećajem veće povezanosti, samopouzdanja i motivacije. Podržao je ne samo učenje, već i odnose te osobno promišljanje. Otišao sam s jakom željom da se otvoreno izražavam, da tijekom svog volontiranja imam ispunjeno i smisleno iskustvo te da aktivno podržavam i surađujem s lokalnim volonterima u zajednici kojoj se pridružujem.

I da se pritom dobro zabavim!

 

ENGLISH VERSION:

Lilia's experience:

I didn't have high expectations for this training, but I was definitely looking forward to it. I arrived a little over a month ago, and because of the Christmas period, it was difficult to make new connections and friends, so the on-arrival training came at just the right time. There were 16 of us from completely different parts of Europe (and not only Europe), each with our own story, reasons for being here, and own goals for volunteering. But despite this, we all ended up in the same place,  wanting to contribute to society.

This week was filled with various workshops on volunteering, activities, learning about Croatian culture, but also we were able to share a part of our own cultures. We shared our experiences and knowledge and learn from others, find out what each other's organizations do and what our role as volunteers is. I really enjoyed the part where we had to complete tasks as a group, we had a calm but effective company.

We had space to share our feelings, fears, and expectations of the project, and that's what made this experience so special. Our organizers also added magic to the whole process, and without their contribution and energy, this experience would have been completely different.

Orahovica greeted us with snow, ice, and cold, but during this week we received much more warmth from people, communication, and the feeling that we are not alone in this new stage of life. The letters written to us by volunteers who had already gone through this stage and knew exactly how each of us was feeling also helped. I am grateful for this experience, which first and foremost gave me a sense of unity, that even though we are all in different parts of Croatia and do completely different things, we still experience the same emotions and are united in this.

Returning to Osijek, I feel more clarity and less anxiety about the future here, as I realized that I am not alone and at any moment I can write to someone who is now in the same situation as me. I also feel a surge of strength and a desire to make new plans and goals for this period here, such as trips with others! In the end, this week gave me more than I could have imagined!

 

 

Desu's experience:

"The On-Arrival Training felt less like a formal introduction and more like a summer camp with a purpose. It combined learning, connection, and shared experiences and marked a meaningful beginning of my European Solidarity Corps journey. Alongside practical information and orientation, it created a space where people could feel comfortable, open, and genuinely engaged. From the very beginning, it helped build connections between volunteers from different countries and backgrounds.

What stood out to me most was the overall atmosphere and the way learning happened. Instead of everything feeling rigid or overly formal, the training mixed different formats and approaches. Even when the training was more lecture-based, it didn’t feel boring or separating. Somehow, it still brought us together — we listened, reacted, and talked about it afterwards, which helped us connect as a group. The facilitators created a space where people could speak honestly, listen to each other, and take part in their own way, allowing trust to grow naturally over time.

One activity that really stuck with me was Rating Our Experiences. We moved around the room and stood on different percentages on the floor to show how we were feeling about certain questions. At first, it felt a bit funny to physically place yourself like that, but very quickly it became clear how different everyone’s experiences and feelings were. Some people were having challenges, others were more comfortable, and the facilitators guided us in a supportive way, helping address any negative experiences and making sure everyone felt heard and understood. It was eye-opening to see how even a simple exercise could turn into meaningful learning about communication, support, and empathy.

Another activity that had a strong impact on me was the Dunford Experiment. This group task focused on teamwork, communication, and problem-solving. Our group worked extremely well together: leadership appeared naturally, tasks were shared, and everyone had a role. What I appreciated most was that no one tried to control the group. Cooperation felt balanced and respectful, and I really enjoyed being part of a team where everyone contributed in their own way.

Outside the structured programme, informal moments also mattered. Sharing meals and everyday conversations helped us relax and connect more naturally. Trying Croatian food together became one of those small but memorable parts of the experience — filling, comforting, and often accompanied by laughter.

Overall, the On-Arrival Training left me feeling more connected, confident, and motivated. It supported not only learning, but also relationships and personal reflection. I left with a strong desire to express myself openly, to have a fulfilling and meaningful time during my volunteering, and to actively support and cooperate with local volunteers in the community I am joining.

And to have fun while doing it!"

 

 

"European Solidarity Corps" (ESC) is a program of the European Commission that finances various projects and initiatives. The program connects volunteering and solidarity, and the goal of the program is to build a solidary, inclusive and democratic society. The program brings together organisations and young people who want to travel, get to know other cultures and languages, develop their skills and contribute to the welfare of society through their engagement.