Zovem se Tvrtko i imam 33 godine. Rođen sam u Vinkovcima, a u Osijek sam se preselio prije 15 godina kako bih studirao. Moje profesionalni angažman usmjeren je na razvoj web aplikacija, a u slobodno vrijeme volim sudjelovati u pub kvizovima, posjećivati koncerte i izložbe, putovati te učiti francuski jezik.

Uz sve to, nedavno sam počeo slobodno vrijeme posvećivati i volontiranju u Društvenom ateljeu, gdje pomažem u učenju fizike jednoj djevojci iz Ukrajine.

Nisam previše razmišljao o volontiranju sve dok kao ispitanik nisam sudjelovao u istraživanju koje je provodio DKolektiv na temu društvenog angažmana zaposlenika IT sektora. Kroz sudjelovanje u ovom istraživanju naučio sam više o aktivnostima i projektima DKolektiva te o društvenom angažmanu općenito. Zapravo, ono što me najviše motiviralo za uključivanje jest moj osobni interes za prenošenjem znanja drugima te poticaj od strane prijatelja koji su već aktivno uključeni u zajednicu.

Vjerujem da je moj entuzijazam prema predavanju i dijeljenju znanja djelomično naslijeđen od roditelja, koji su oboje prosvjetni radnici. Tijekom fakulteta sam povremeno prijateljima držao instrukcije iz matematike, a na poslu sam uvijek uključen u mentoriranje mlađih kolega.

Volontiranjem u Društvenom ateljeu naučio sam kako prilagoditi svoj pristup učenju prema individualnim potrebama učenika te kako razviti empatiju i strpljenje u radu. Shvatio sam koliko je važno pružiti podršku i motivaciju drugima u njihovom učenju. Počeo sam uviđati koliko je volontiranje važno za poticanje pozitivnih promjena u društvu.

Ono što smatram posebno značajnim kod Društvenog ateljea za zajednicu je njihovo organiziranje edukacija i radionica za mlade o aktivnoj participaciji i volontiranju. Mislim da je važno da mladi budu informirani o političkim procesima i da imaju priliku aktivno sudjelovati u oblikovanju budućnosti svoje zajednice. Takve aktivnosti ne samo da pružaju mladima potrebno znanje o demokratskim procesima, već ih potiču da preuzmu aktivnu ulogu u društvu, razvijajući svijest o svojoj ulozi i odgovornosti u stvaranju pozitivnih promjena.

Smatram da su aktivnosti poput pomoći u učenju danas iznimno potrebne u našem društvu, posebno uzimajući u obzir loše rezultate koje učenici pokazuju na PISA istraživanjima. Činjenica je da mnogi učenici odlaze na instrukcije kako bi nadoknadili nedostatke u školi ili postigli bolje rezultate, no te instrukcije nisu uvijek dostupne svima, posebno učenicima smanjenih mogućnosti. To stvara nejednakosti u pristupu dodatnoj edukaciji i produbljuje jaz između učenika. Stoga bi aktivnosti koje promiču obrazovanje trebale biti pristupačne svima, kako bi se osigurale jednake prilike za sve učenike, bez obzira na socioekonomski status.