Moje ime je Nóra, imam 25 godina i dolazim iz Mađarske. Volontiram putem programa Europskih snaga solidarnosti u Društvenom Ateljeu. Studirala sam biologiju na sveučilištu i odlučila uzeti godinu dana odmora prije početka svoje karijere i nastavka studija na višoj razini. Zanimaju me mnoge stvari; kultura, povijest, znanost, jezici, rukotvorine i priroda. Moj trenutačni cilj, potaknut volontiranjem ovdje, jest izlaziti izvan svoje komfor zone što je više moguće.

Moj prvi susret s Društvenim Ateljeom dogodio se nakon što sam došla u Osijek. Sjećam se da sam došla ovamo prvog dana, upoznala se sa svima i odmah osjetila udobnost i mir koji i danas ispunjavaju ovo mjesto.

Društveni Atelje mi je pomogao steći samopouzdanje. Ovdje sam imala mnogo interakcija s ljudima koji su oblikovali moje poglede na svijet. Sada imam brojne vještine koje sam stekla ovdje, a najvažnija je sposobnost javnog nastupa i vođenje radionica i rasprava. Naravno, volontiranje mi je donijelo i izazove koji su doveli do preispitivanja same sebe i razmišljanja o tome tko sam i tko želim postati. Boravak ovdje dao mi je uvid u snage koje prije nisam znala da imam.

Imam mnogo uspomena koje će vjerojatno ostati sa mnom zauvijek. Bilo da je riječ o vremenu koje smo proveli na našem prvom sastanku English Speaking Cluba, trenutcima kada sam učila hrvatski jezik ili danima koje sam provela raspravljajući o TED - talks s lokalnom mladeži. Ove male stvari nosit ću sa sobom tijekom cijelog života. Jedan od najpamtljivijih trenutaka, međutim, bio je prilično neočekivan. Na mojoj prvoj radionici koju sam osobno planirala, organizirala i vodila od početka do kraja, pojavila se lokalna TV ekipa. Njihov dolazak bio je neočekivan i u tom trenutku osjećala sam priličnu paniku. Dala sam intervju, provela radionicu, ali nakon završetka osjećala sam se kao da sam napravila nered od dana. Međutim, ocjene radionice ispričale su drugačiju priču. Na svim papirima ljudi su pisali koliko su se dobro zabavljali, kako su osjećali da su naučili nešto novo i kako se nadaju da će biti više sličnih radionica. TV je emitirao snimku nekoliko dana kasnije, a moji hrvatski prijatelji pohvalili su koliko je dobro ispala. Bio je to trenutak koji me natjerao da shvatim kako ljudi različito vide istu situaciju i kako sam ja vidjela lažnu sliku temeljenu na svojim osobnim mislima. Nakon ovog iskustva, osjećala sam motivaciju za planiranje više radionica i naučila sam biti manje strašljiva prema isprobavanju novih stvari.

DAtelje je također mjesto gdje sam stekla nove prijatelje. Iako nisam proširila svoj krug prijatelja puno, veze koje sam stvorila puno mi znače i sigurno ću ostati u kontaktu s ljudima, posebno s Adrijom, mojim kolegom volonterom s kojom sam naporno radila gotovo godinu dana!

Uživala sam u gotovo svemu u čemu sam mogla sudjelovati. Meni je najznačajnija radionica bila English Speaking Club, jer smo na tim susretima imali najraznolikiju grupu. Također smo vodili mnoge zanimljive i važne razgovore o razlikama u kulturama, vjerovanjima i pogledima među članovima, zbog čega sam se osjećala kao da smo ostvarili našu svrhu ovdje.

Najzabavnije mi je bilo pripremati interaktivni kviz o Mađarskoj i Hrvatskoj koji sam napravila za mlade. Najviše zabave pružalo mi je voditi svoje posljednje radionice, radionice izrade prijateljskih narukvica, jer sam mogla ući u te radionice s puno samopouzdanja i svim iskustvom koje sam stekla tijekom protekle godine. Moja omiljena bila je radionica izrade torbi, moj prvi osobno organizirani događaj. Općenito, mislim da su svi događaji koje je Društveni Atelje organizirao značajni, uvijek pokazujući brigu za zajednicu i uvijek usmjereni prema njenim potrebama.

Nakon godinu dana volontiranja kući idem hrabrija i puna novog iskustva, a sa sobom nosim želju da napravim promjenu. Sve vještine koje sam stekla ovdje, izazove, neuspjehe i uspjehe proteklih 12 mjeseci, dobre i loše dane i sve između, nosit ću sa sobom. Biti u mogućnosti doći ovdje i biti dio ovog projekta bila je moja najveća sreća. Bilo je to iskustvo koje me sigurno promijenilo i koje će mi zauvijek biti dragocjeno. Iako više neću biti dio tima, nadam se da ću se moći vratiti u budućnosti jer se veselim vidjeti kako Društveni Atelje raste sa svakim novim projektom!

 

ENGLISH VERSION

 

My name is Nora, I'm 25 years old and from Hungary. I am an ESC volunteer at Društveni Atelje. I studied biology in university, and decided to take a gap year before starting my career and continuing my studies on a higher level. I'm interested in many things; culture, history, science, languages, handicrafts and nature are all on the table for me. My current aim, brought out by volunteering here, is to push myself out of my comfort zone as much as possible.

My first in-person encounter with Društveni Atelje happened after I came to Osijek. I remember coming here on my first day, meeting with everyone and immediately feeling the comfort and peace that fills this place even today.

Društveni Atelje made me gain confidence. I had many interactions here with people that shaped and formed my views on the world. I have many skills now that I gained here, the most notable may be the ability to speak in front of strangers and be able to lead workshops and discussions. Of course, volunteering here also gave me hardships, that challenged my view on myself and made me rethink of who I am and who I want to become. Being here gave me insight to the strengths, that I didn't know I had before.

I have many memories that will probably stay with me forever. May that be the time we had our very first meeting of the English Speaking Club, the times when I learned Croatian, or the days I spent discussing TED talks with local youth - these little things I will bring with me for the rest of my life. One of the most memorable one, however would be a quite unexpected one. On my first workshop that I personally planned, organized and led from beginning to end, a local TV staff showed up. Because of some miscommunication, their appearance was unexpected, and in that moment I felt quite panicked. I gave the interview, went through the workshop, but after finishing I only felt like I made a mess of the day. However, the evaluations of the workshop told a different story. On all the papers people were telling how much fun they had. How they felt they learned something new, and how they hoped there will be more similar workshops. The TV cast their video a few days later and my Croatian friends praised how well it turned out. It was this moment that made me realize, how differently people see the same situation and how I only saw a false image based on my personal thoughts. After this experience, I felt the motivation to plan more workshops and learned to be less fearful of trying new things.

Datelje was also a place where I made new friends. While I didn't expand my friendgroup by a lot, the connections I made mean a lot to me and I will surely stay in touch with the people, especially with Adria, my fellow volunteer, with whom I worked hard for almost a year together!

I enjoyed almost everything I could take a part in. To me the most meaningful workshop was the English Speaking Club, because we had the most versatile group of people on these meetings. We also had many interesting and important conversations about differences in cultures, beliefs and views among the members, which always made me feel that we have accomplished our purpose here.

The most enjoyable workshop to prepare for was an interactive quiz I made for teenagers about Hungary and Croatia, even though it gave me a lot of stress. The most fun to lead was my last few ones, the friendship bracelet workshops, because I could go into these workshops with a lot of confidence and all the experience I gained in the past year. My favorite one was the bag making workshop, my very first personally organized event. In general, however, I think all events held by Društveni Atelje are meaningful, always showing care for the community and forever centered around its needs.

I will take home courage, experience, a will to change and a will to make a change. All the skills I gained here, the trials, fails and successes of the past 12 months, the good and bad days and all in between, I'm taking with me. Being able to come here and be part of this project was my greatest luck. It was an experience, that subtly but surely changed me and that will be forever dear to me. I hope I can come back in the future and even though I won't be part of the team anymore, I'll look forward to see Društveni Atelje grow with every project!