Moje ime je Ivana Milas, rođena sam i živim u Osijeku. U civilnom sektoru radim već 25 godina, skoro cijeli svoj radni vijek. Kao studentica volontirala sam u Crvenom križu i završila edukaciju PRONI Centra za rad sa mladima, a zatim radila u Centru za mir, nenasilje i ljudska prava od 1998. do 2001. godine na programu povratka izbjeglica i razvoju zajednica u reintegriranim područjima istočne Hrvatske. Od 2001. godine radim u Nansen dijalog centru, kao voditeljica različitih projekata usmjerenih na promociju dijaloga, ljudskih prava, razumijevanja za druge i drugačije, razvoj zajednice i jačanje aktivnog angažmana u zajednici. Najviše sam usmjerena radu sa učiteljicama i učiteljima, nastavnicama i nastavnicima, za koje smatram da su najvažnija skupina/profesija koja izravno utječe na razvoj društva jer svojim radom (koji uključuje i prijenos znanja i razvijanje vještina i kompetencija, ali i razvoj kritičkog mišljenja kod učenika i učenica) mogu i trebaju biti podrška cjelovitom razvoju djece i mladih u aktivne i slobodnomisleće građane.

Dugi niz godina aktivno surađujem s DKolektivom (Volonterskim centrom Osijek), na projektima razvoja Građanskog odgoja i obrazovanja i tako me put logično doveo i u DAtelje, gdje sam, ponosno,  jedna od članica njihovog Savjeta. Ono što DAtelje čini posebnim mjestom u zajednici je činjenica da je otvoren svim građanima/ka, pojedincima/kama i skupinama i mnogi od njih su to već prepoznali i u njemu našli svoje mjesto: umirovljenici/e i mladi, učitelji/ce i srednjoškolci/ke, građani grada Osijeka, mladi iz ruralnih zajednica, studenti/ce, izbjeglice i ekonomski migranti, prijatelji životinja, tate kao posebna kategorija 😊. DAtelje mjesto je susreta i različitih aktivnosti; edukacija i treninga, projekcija, rasprava, dijaloga, razmjene, prezentacija primjera dobre prakse, mjesto druženja i učenja (pa čak i pjevanja :))

Najdraži trenutci u DAteljeu vežu me uz druženja s grupom Ukrajinki i Ukrajinaca s kojima sam kroz par susreta slušala njihove priče, upoznavala njihovu kulturu, učila o njihovim željama, ali i brigama. Planirali smo zajedno aktivnosti koje bi njima i drugim izbjeglicama u Osijeku i drugim zajednicama olakšale svakodnevni život, školovanje njihove djece, koje bi pomogle da nas upoznaju bolje, ali i da mi bolje upoznamo njih i da se osjećaju kao kod kuće. Upoznajući ih i slušajući njihove priče učila sam puno, ne samo o njima nego i o sebi; o sebi danas, ali i o sebi prije 30 godina kada sam bila u „njihovim cipelama“. Susreti koje doživite u DAteljeu sigurno će vas oplemeniti i utjecati na vas ... na mene svakako jesu.

Osim Ukrajinskog Social Club-a, aktivnost koju vidim kao značajnu i važnu svakako je Forum nastavnika, koji je otvoren svim nastavnicima za promišljanje i dijeljenje tema iz Građanskog odgoja i obrazovanja na način da se promoviraju primjeri dobre prakse i da se stvori prostor za razmjenu i razvoj novih ideja. Također, tu je i TATAtelje, nova i zanimljiva aktivnost podrške i jačanja roditeljskih kompetencija (iako sam sigurna da se na susretima raspravlja i o društvenoj zbilji, a možda i o nogometu 😊), a kao izuzetno dobar program vidim DAteljeov rad sa mladima. Kombinacija je edukacija, volontiranja, druženja i kreativnih radionica koje uključuju mlade s njihovim potrebama i željama u kreiranju sadržaja. Mislim da svaka mlada osoba ima priliku u ponudi sadržaja pronaći interes i uključiti se u aktivnosti.