Ja sam Jelena Dodig, predsjednica sam udruge Aktivni umirovljenici Osijek. Angažirana sam u udruzi od samog osnutka, od 2004. godine. Željela sam pronaći nešto što bi mi ispunilo vrijeme i pružilo zadovoljstvo, kako meni, tako i ljudima oko mene. Ovdje smo otvoreni za sve, vlada opuštena i neformalna atmosfera u kojoj pojedinci mogu sudjelovati prema vlastitim željama i mogućnostima, bez obaveza. Naš moto je ići korak po korak, raditi ono što želimo i istovremeno osigurati prostor i vrijeme kako bismo spriječili osjećaj usamljenosti, depresije i izolacije kod starijih osoba. Kroz naš rad, potičemo razvijanje društvenih kontakata, stvaranje prijateljstava i negovanje međuljudskih odnosa. Sve ove aktivnosti su od velike važnosti za osobe starije životne dobi, a meni osobno su donijele zadovoljstvo tijekom svih ovih godina.

Kada je Društveni atelje otvoren, primijetili smo da se u našem susjedstvu događa nešto zanimljivo. Bili smo znatiželjni što će se tu događati i osjećali smo veliko veselje zbog dolaska mladih, entuzijastičnih i empatičnih ljudi. Već od samog početka osjetili smo kako se spontano razvija suradnja između nas. Ja sam čak bila pozvana da sudjelujem kao govornica na "Živoj knjižnici" u sklopu službenog otvorenja Društvenog ateljea, zbog čega sam se osjećala počašćeno. Svi mi smo se tada osjećali važnima, jer smo postali dio te nove dinamične atmosfere u kojoj sudjeluju ljudi različitih dobnih skupina. Od samog početka postalo je jasno da nam je Društveni atelje otvorio nove mogućnosti za suradnju i proširio horizonte naših aktivnosti. Ekipu iz Društvenog ateljea već smatramo prijateljima, dobrim susjedima na koje uvijek možemo računati,  a i mi smo uvijek spremni pomoći koliko i kako možemo.

Postoje brojne aktivnosti koje smo u zadnje dvije godine radili u suradnji s Društvenim ateljeom, među kojima su mala školica informatike za umirovljenike, kontinuirana pomoć pri upotrebi mobitela, kao i različite aktivnosti međugeneracijskog druženja i uređivanja zajedničkih prostora te Festival međugeneracijske razmjene vještina. Međutim, od svih zajedničkih aktivnosti, najviše me se dojmila međugeneracijska izložba „Perspektive generacija: Osječanke i Osječani“, u kojoj su srednjoškolci i osobe starije životne dobi razgovarali o različitim životnim temama, podijeljena su iskustva o životu u Osijeku, sada i nekada, a vrlo brzo smo zaključili da i nismo toliko različiti. Kroz ovu aktivnost razvila su se i neka prijateljstva između mladih i starijih, razvila se srdačnost, a sama izložba je pokazala da je to jako dobar primjer međugeneracijske suradnje i povezanosti.

Osim toga, ponosna sam što sam dio Savjeta Društvenog ateljea, u koji su uključeni ljudi različitih profila, različitih profesija, različite dobi. Shvatila sam da sam postala dio zajednice ljudi koji dijele želju za djelovanjem u civilnom sektoru, gdje smo svi zajedno spremni doprinijeti pozitivnim promjenama u našoj zajednici.

Suradnja s Društvenim ateljeom je utjecala na nas na način da smo i mi postali malo opušteniji, malo hrabriji i samopouzdaniji u ostvarivanju svojih ciljeva. Kroz suradnju smo osjetili podršku, ali i priliku da pokažemo ono što mi znamo i možemo, pa nas je to dodatno ohrabrilo za daljni rad. To se onda prelilo i na druge suradnje te smo počeli više surađivati i s drugim organizacijama. Sada smo puno opušteniji i sve suradnje su daleko plodonosnije.

Smatram da je za aktivno starenje ključno stvaranje više prilika za uključivanje starijih osoba. Samo druženje unutar umirovljeničkih udruga, koje, doduše, nude različite programe, nije dovoljno. Takve udruge često imaju generacijska ograničenja. Stoga vjerujem da su potrebni upravo ovakvi prostori i programi slični Društvenom ateljeu. Oni pružaju starijim osobama priliku da sudjeluju u drugim aspektima društvenog života i da zadovolje različite interese u okruženju koje uključuje različite generacije. Osim toga, takvi programi omogućuju starijim osobama cjeloživotno učenje, kvalitetno provođenje slobodnog vremena i priliku za volontiranjem, barem onima koji su još uvijek u mogućnosti biti aktivni. Prednosti ovakvog pristupa su dvostruke – stariji građani mogu dijeliti svoja znanja, iskustva i vještine, i pritom se osjećati korisno i uvaženo, a s druge strane imaju priliku sudjelovati u različitim aktivnostima koje obogaćuju njihov život.

Zato pozivam da širom otvorimo svoja vrata i srca prema starijim osobama, kako bismo im omogućili da svoje starije dane provedu što kvalitetnije i ispunjenije.